18. kolovoza 2012.

Tu se utjeha na lazi odmara

Baš kad pomislim da sam te preboljela,
Zaboravila tvoj miris,
I način na koji me gledaš,
Moje ime kako izgovaraš...kako me dozivaš
Tvoj me glas odjednom dodirne u dašku lahora,
Što obraz mi lagano umije.
Skriven trag tvoga osmjeha,
Nježnim uzdahom me dodirne.

Moja šutnja o tebi govori,
I znam da svaka njena riječ do tebe stiže,
Jer u duši tvojoj moji su izvori nikako da shvatim,
I uprkos daljinama ne mogu da te zaboravim.

Tvoje ime se provlači,
Kroz šumu lišća straog kestena,
I nemir donosi u moja skrovita sjećanja.
Prošlost naša me promatra,
Sa jednog sretnog datuma,
Na kojem je počela naša ljubav ovijena poljubcima.

Sreco moja sva

 Šaljem ti suze svoje iz snova svojih o tebi,
Šaljem ti ruke svoje ispružene,prihvati ih.
U njima ti nosim nadu i bol,
Nosim ti odgovor...
Srećo moja sva...

Čuvam te u srcu slobodne ptice,
U nesagorivom plamenu svoje čežnje,
Pratim tvoj trag kad stigneš u moj grad,
Pratim ga sve do u noć,
Dok me ne savlada san.

Ponesi iz njega moj pogled za uspomenu,
I svaki naš oproštaj.
Ako ti se učini mračnim život,
Kroz njega gledaj.

A sad te pozdravljam samnom pjesnikom,
Koji bi da pjesmom opet zaluta tebi,
Jer ništa on više ne bi.

15. kolovoza 2012.


3. kolovoza 2012.

Prah zablude

Vidjeh te s njom sretnog,
Kako zajedno odlazite,
Kao što se ide u svatove.
Ostavi jedan tužan pogled za vama,
Iskopan negdje iz dubine.

Sjednem na klupu ispred jednog
Kafića.
Sav mi se život sastoji od misli mutnih,
I srca pometenog,
Od onoga što u bolu dokučim i naslutim.

"Nije sretan s njom!"
Dobaci mi u prolazu jedan tvoj prijatelj.
Pobra spokojno njegove riječi,
Kao posljednje kapi kiše pred sušu.

Osjećala sam tvoju samoću,
Sa svakim novim uzdahom.
Odluči te opet čekati,
Dok plaveti nebom teku...

2. kolovoza 2012.

Zavapi tiho

Ruke njegove daleke,
Zašto ste drugoj svoje dodire odnijele,
Dok ja čekam vas...

Oči njegove zelene,
Što skrivate tople poglede,
Kad ugledate mene...

Usne njegove nježne,
Zašto šutite riječi utjehe,
Kad znate da samo vas ljubljah.

Stope njegove,
Nije vam trag moj vise poznat,
Ne hodite više za njim.

Srce njegovo od mene voljeno,
Ti za drugu kucas
I ljubav jednu zaboravljaš...

Blagoslov














Zakucao si noćas na moja vrata,
Umoran od nemirne savjeti,
I mokar od kiše.

Kad smo se pogledali sjetno smo,
Zaronili u virove uspomena.
Razgovor se među nama povede nijemo,
I otvori se sunčana škrinja,
Gdje su posavijali prozirna krila,
Svi naši prošli dani.

"Ja sad volim drugu,
I s njom želi sreću veću..."
Kad čuh ovu vijest iz tvojih usta gorku,
Osjeti bol,i baci jedan cvijet niz put.
Pomisli..??
Zar ti nisam bila dovoljna?
Još dolaziš da ti blagoslov svoj dam.

A blagoslov je moj bio,
Svaki pogled tvoj s kojim si me obdario,
I svaki topli izraz tvoga lica.
Nijednoj livadi nije toplota sunca,
Koliko meni tada tvoja ljubav.
Bila mi je uvijek uz tebe topla duša.

Znam da nemam nijedan sretan dan od sad,
I da od suza slijepim.
Želio si zamjeniti trenutak za neki bolji,
Ali si morao otići.
Ako već želiš znati...
Moj ćeš blagoslov s njom dobiti,
Samo kada se rastanemo pred putanjom dugom,
Sa koje ne može da se piše,
Ni da sve vraća....

U jednom dubokom ponoru

Mirna bih i gorka na ovaj pjesak legla,
I vječno na njemu ostala.
Opet si na kraju priče,otišao s drugom.
Opet se istim ispuni vjek,
Tugom i samoćom.
I šta bih da radim da mi radost dođe,
Ili tuga prestane?
Kad sam ljeta jednog u lipnju,
Tvoja postala da bih opet bila
Ostavljena i nedovoljna.

Najrađe bi da sve ovo što me boli,
I vječno tako se čini,
More odnese kao vrijeme
I suzu moju nježnu.