Najveće tmine

Budim se

Misleći kako je osvaula jesen,

I uhvatim onaj trenutak

 Kada me nema nigdje.

Ízgubljena sam od svega i sviju.

Nikom na usnama,

Nikom u mislima,

Nikom u srcu,

A,svi se neprijatelji moji i prijatelji,

Vesele jer misle da ne mogu vise izdržati

Osjećaje svojih strahova,

I komadic mog pakla u sebi.

O,bjednici vi sto gazite moju dugu

Ne imajući u očima to nebo,

Potrajat ćete u mojoj strpljivosti

Daleko su kiše, jeseni i boje

A,tako blizu ljubav spava,

Na mjestu koje spaja,

Ali i razdvaja one koji cekaju i traže.

Oslikana pozadina

Opet se javljaju,

Negdje duboko u meni,

Nečujene i sjetne naše nježnosti.

Dodiruju dubine moje uspavane duše,

Ostavljajući tragove u melodičnim koracima.

Nisu zaboravile milovanje i toplinu tvojih ruku,

U zaleđenim mirisima naših noći.

Ti si tako dalek svemirima,

A ja uspavana čarima samoće.

Bezbroj puta ih u tišini zovem,

A čujem samo krik ostarjelog bola,

Misli se zaleđuju u pogledu praznine,

Tišina nemir vuče.

Uvijek ti pletem stihove,

I u njima nježnosti naše,

Usred zime, tople i meke.

Nakon godinu i nakon dvije,

Ali vrijeme vise nije za snove,

Za mene.

Sve se to skrilo u izgubljenim pogledima,

Krivim pravilima igre,

A  istina je ovdje iza plamenih zidova,

I podsjeća me na ljubav,

Koja ne umire.

Ovo je java koju zivim,

Rastopljena zabludama,

Krivih shvaćanja.