Na vratima mladog života,
Hrđav katanac stoji,
Ti sanjaš da ćeš ozdraviti,
A svakog se novog jutra bojiš.
Otišla si tamo,
Gdje se hladna vječnost spaja s dušom,
Gdje se gasi vrijeme,a beskraj vrti.
Gdje su vječne zime,a beskrajna ljeta.
Ležaj od suza prostrla sam za tebe,
Na siva zagasita polja svog mladog života,
Koji je postao tužan, od kad te više nema.
Natopila suza i najmanju uspomenu,
Svaku stopu tvoju.
Otišla si, ne vidim te više,
Ne vidim,magla je pala na sve,
A ja lutam, svijetom s nadom u srcu,
Sutra kad se u zavičaj vratim,
Ispred kuće naše,na pragu njenom,
Da ćeš opet stajati kao nekad,
I dočekati me nasmiješeno.
Ostani mirna uz Boga,
Neka srce ti zauvijek snije,
Ja znam da mnogo se toga
Pod tamnim mramorom krije.
Misli mi prošlošću zalutaju,
Za tim davnim svjetlom sreće dok si bila sa mnom
Što treperi iz tame.
Ali stvarnost brzo svoje slike vrati,
Samo tugom tada uspomene zrače,
Ostaju mi opet isti bolni sati,
I trenutak sjećanja koji kuca jače…
