"Dragi prijatelji, i posjetitelji mog bloga, moja bliska vizija o tome kada će biti promocija se ostvarila. S toga vas sve pozivam da mi se pridružite u mojem putovanju u pjesnički svijet."

U noćima beskraja

 

U mojim si snovima, u mislima još više

Suze kao jesenje kiše,

Padaju jer ne smiju oči tvoje moje da gledaju.

Zoru dočekujem sama,

I gledam kako se planina s nebom spaja.

O, dušo moja...

Znam da me želiš.

I ne gasim svjetlo,

Sve dok tu posljednju misao,

Ne istisnem u molitvi.

Plačem u daleko jutro,

Ponesena šaptom svoje mašte.

Ja ne trebam zagrljaj tvoj da bi te voljela više,

Trebam ga samo da čemer iz mene zauvijek izbriše.

Uopšte ništa ne trebam,

Bez tebe već živjeti znam,

To da te nemam svjesna sam svaki dan.

Pučina života

 

Pokriva me noćas uspomena ljuta,

Ljubavi daleke, želja što je sniva,

Obgrljena plaštom samoće.

Dani se smjenjuju ljeto dolazi,

More tiho kao nikada.

Na zrnastom pjesku memorija,

Stoje dva imena.

Ne nisam prestala da volim njegovo ime,

Svako jutro se budim da bi nastavila dalje,

Lažnim putem svojih uspjeha.

Ostavljajući na jastuku čovjeka,

Kojeg duša još nije preboljela,

Da me dočeka kad opet pođem da sanjam.

I srela sam ga tako na obali mora...

Nije znao da sam bila tu,

Stajala sam iz njega,

Čitavu vječnost i pola zivota.

Puna mi je duša blagosti.

Tuga mi je izčezla,

Posljednji poljubac dođoh da ti predam

Zar je stvarno kraj među nama?

Zašto mi putem sna ne pošalješ znak?

Ostat će moja pitanja, 

Nedovršena poglavlja.

Vjetar je topao,

Duša još toplija od čežnje.

Prekrsti se zaštiti se od nje.

Jednom će na naplatu doći i mračne sjene.

Dahom tvog dolazka

 

Nevine oči,

Sada vide što im je prorečeno.

Patnje i tuge,

Još jedan tvoj povratak i molba za oprost,

A onda vječne godine trule.

Novi dan, suze su svježe.

Blijedo lice djevojke,

Koje su pratile samo izdaje.

Dolazak je tvoj za mene svjetlost.

Svjetlost koja se odmara na mom čelu,

Koje ćuti i pati.

Vjetar je nada koja me gotovo moli,

Kao ruka koja moli,

Da ne odustajem od tvoje ljubavi.

Ja čekam tvoj bezglasni dodir,

Šapat tajne tvoga srca u napetom sluhu.

Da ćeš zauvijek ostati.

I čuvati me nježnošću,

U kojoj se čuje samo otkucaj srca.

Bez ikakve šanse

 

Oni što zauvijek odlaze,

Žele da shvatimo njihovu tišinu.

Zato što je jesen optočena kišom,

I tvojim teškim pogledom prema meni.

Suza blista i luta,

Ali uvijek ista,

Za one koji odlaze vječno,

Za one koji nas mrze,

Ali žive jer nam znače.

U duši tuga i jad,

Ne pišem više ni za tebe,ni za sebe,

Nikog.

Kad mržnja u srž me pogodi,

Kome da kažem da je umanjim,

Na pustoj sekundi u noći,

Moram razapeti svoja jedra,

Pred nesretnim očima svog života,

Nagovještavajući svoju sreću,

Neprijateljima želeći bol u duši,

I u srcu smrt.

Nećeš se izgubiti

 

Od kad ti oči ne ljubim,

Od kad duša nikog nema,

U snovima mojim i svakodnevnici,

Tuga je,

Tuga.

Zapjevaš li onako, kako samo ti znaš?

Da li se ljubav za mnom odbjegla,

Vratila u tvoje srce?

Ili slutiš grijehe moje, koji grijesi nisu.

Sanjaj samo one lijepe spomene,

Da ti jutra budu radosna.

Čujem samo tvoje korake,

Prah po kojem u osamljenosti ljetnih noći,

Vraćaš se meni.

Osvrnem se pogledom,

Praznina prkosi,

Moja tuga njena je radost.

Zašto ne mogu poslije tebe da volim,

Samo sreću tvoju i svoj bol

U stihovima krojim.

A samo jedan tren je dovoljan

Da kreneš,

Da porušiš sva obećanja i pripadanja.

Vidiš samo jedan put,

Put tragova moje mlade nježnosti,

I nećeš se izgubiti.

Prodane duše

 

Vjerovao si da su te voljele,

Divio se svome egu, jer ih sve imaš.

A ona svaka nevjernica,

Bez obraza, bez lica kad tebe nema,

U društvu tvojih lažnih prijatelja i pijanica.

Zavukle se u haljine čistoće

Da kraljuju tvojim srcem,

Voljele te samo kad ih darivaš novcem.

Sve kopilad majke sramote,

Zagorčale ti život,

Ogrezla im duša grijehom,

Nasmijana usta lažnim osmjehom.

Smetala im nasa sreca,

Ljubav mlada, tek rođena.

Otrovale ti dušu, 

Pa su mi tvoje usne samo primjedbe redale,

Moja čežnja za tebe je grijeh bila.

Rekla sam jednom sve se vraća,

Al koliko vidim patnji za oboje nikad kraja,

Mi smo bili samo jedna kratka priča,

Danas smo pjesma,

A sutra samo ime koje se zaboravlja.

Tražit ćeš onu koja je voljela jedina,

Iskrena prosila za poljubac i zagljaj,

Bila odbijena,

Tražit ćeš je drumovima, uplakanog lica

Da ti još samo jednom dušu pomiluje očima.

Tragovi koji šute

Ne plači, noćas dragi,

Jer naše vrijeme plakanja nikad neće ni proći.

Tek slučajno sreli smo se,

Pod kišnim nebom skrivali se,

Kao djeca radosni.

Ne traži me jutrima,

Dok još sanjiva zora horizontima rudi,

Jer vječiti čuvar snage u meni,

Tvoje su ruke široke i tople.

Tvoje su pjesme sakupljači mojih misli,

U danima samoće.

Ne dolazi nikad,

Ne donosi na sebi miris njen,

Uništit će moje usplahirene treptaje sreće,

Kad te ugledam nakon toliko godina.

Plakat ću.

Pusti me da mislim da si me volio,

Kao ni jednu do sad.

Nije lako brisati sjećanja,

Poslije kojih ostaju tragovi koji šute.

Val koji me oplakuje

Trepni pogledom u prošlost.

U tmini samoće, srcem pozovi me.

Ne dozvoli,

Da ostanem ležati u postelji daljine.

Osmjehom svojim slatkim,

Raspleti moje tuge i sumlje,

Da mogu opet u zagrljaj da ti krenem.

Tražiš li me još uvijek u sebi,

Ili

Puštaš moje ime da pleše negdje u prašini.

Kad sam ja molila zadnjim dahom jecavim.

Ti si bježao sve dalje i dalje.

Ostali su vjetrovi što lome granice razuma

I srce kad se spomeneš,

Neki glupi osjećaji ispruženi i očaj nasmješeni.

Pjesmo moja

Ljubim je onoliko,

Koliko sam ja ljubila tebe.

Čuvam je škrito i ponosno.

Postala mi je svjetlo u tami,

Glas u tišini,

Prijatelj u samoći.

Ponekad te pjevam s njom,

I u njoj stihovima gradim našu sreću.

Tako prokleto sigurna u nju,

Ponosna,

Baš kao što sam bila nekad na tebe.

Pjesma moja i ja.