Nemir i želje

 

Čemu sliči ovaj moj svemir?

Koji je za tebe uvijek imao granice.

Pitaš se?

Sad kad si me nenadano vidio,

I čekaš da se nešto desi.

Čekaš moju riječ,

Da ti se nasmješim,

Da možeš opet uploviti u moje luke.

Evo pred tobom skrivam svoje stare strahove,

Od prevare i lažnosti.

Ali znam potajno snivaš o meni,

Gledaš moje slike,

Kad dan izgubi moć,

A nebo biva okićeno zvjezdama.

Ne, nemam puno da ti dam,

Samo slobodu,

I zaobljenu svoju neodlučnost,

Koja traje godinama.

Hoćeš li da ti prevedem,

Bezglasje svoje šutnje,

Da ti kažem od kud dolazi,

Stoput slomljena duša,

I koraci čovjeka kojeg vise

Ne prepoznajem.

U jesenjoj noći,

Davne daljine sljevaju se u jednu,

Opet smo ovdje,

Ne prijete nam vrtlozi zla,

Sve je nadahnuto željom,

Ali sreće nema,

Ni ljubavi velike kao nekad i sada.

Noćni cvijet

Pisao bi noćas rukama svojim

Po najljepšem licu i očima djetinjim,

Tvom obrazu rumenom,

Samo da na njemu usne odmorim.

Muška suzo,

Hladna,

U zgarištu kajanja rođena,

Hajde konačno isplači se pred njom,

Pokaži joj da je još moje ljubavi za nju ostalo.

Svakako sam sjena,

Od svih voljen,

Samo je jedne zena duša ostala gladna mene.

Večeras je gledam kako pleše,

Glasnim koracima,

Da se ne čuje zvon čežnje,

Koji još čuva za mene.

Ponoć je kucnula,

Magla se prosula.

Sjećanje je oporuka.

Nečujnim koracima polako krenuo sam za tobom,

Ponesen vjetrom tvoje blizine,

Koju dugo nisam osjetio.

Ne smijem da stižem krilatu pticu,

Koja leti u tvom liku,

I ne donosi sa sobom oprost.

Odvajam se od misli naručja tvoje kreposti,

Jer noćas možda odem slomljene duše,

I ispratiš me sa osmjehom izdaje,

Kao nekoć tebe ja!

Minule godine

Kao da slutiš, da te noćima sanjam,

Da ti na jastuk šapćem riječi.

Ne znam da lažem,

Srce mi puklo od istine,

Morala sam pitati za tebe!

Da li još pjevaš s vjetrovima davnim,

U kojima su minule naše godine.

Ostalo je pola moje duše,

Što luta negdje,

A očekivanja su velika,

Jer još na rubu ponora stoji nada,

I zamišljam u tišini mira,

Jedan poljubac s tobom.

Kad suza srcu da blagoslov,

Ono popusti olako,

A sudbina baci sidro među nas dvoje,

Dolazi novo vrijeme,

Popušta obruč čežnji.

Dugo ništa o tebi ne znam,

Mnogo je prošlo ljeta i zima,

Obukla sam cipele iz sandala,

Zatvorila oci na uspomene,

Ali suze se nove kaleme na stare,

Uvijek su za istog čovjeka padale.