Ogledala

 

Srce čemer psuje,

Galami na onu jučer,

A i na ono sutra.

Osjećaji  spavaju kroz godine,

Sve dok čemer vodi svoj boj.

Iz sna prognana, nedorečena,

Izišla je moja ljubav,

Ubirući tugu iz znanja i neznanja,

Što zapravo prava istina biješe.

Desilo se ništa.

Desilo se sve.

To nije zanos,

To je ljubavi klonuće.

To su spoznaje u drhtanju,

Pod dodirom od bola.

Ova duša što se čuje samo jadikuje,

To je moje je li tako?

Kako bez smisla plače,

Sred srca koje grca,

Zar prevara se zače,

Taj bol nema smisla? Ili ?

Ja još uvijek htjedoh sacuvati tvoje usne,

I zaploviti jednu noć u tvojim kosama.

Naučiti boju tvojih zjenica na moje grudi,

I potonuti kao ponoć.

Srce čemer psuje,

Galami na ono jučer,

A, i na ono sutra.

Pjesma u obliku jedne zvijezde

Preduga noć u platama bijelim,

Već sunce dopire,

A, pjesma moja nikako da niz pero izađe.

Igramo neki svoju igru u tišini,

Srce baca veo od prašine srebrene,

Umotanu u prošlosti daleke.

Zna pjesma moja,

Da se njedrima njenim,

Satkanim od magle,

Ja vječno sretno počivam,

Tamo trajem,

I bivam voljena.

Tamo je uvijek ljeto,

Što pruža toplinu kroz bakrene zrake,

I stvara iluziju nas.

Svijet je to o kojem samo ja mogu pisati,

Svijet je to koji se nikad zaboraviti neće,

A koje se oku neda na gledanje.

Bezobrazno smješno od mene,

Što nudim vam danas,

Praznu pjesmu,

Ko' bijeli list papira.

Ne znate vi s kim ja borbu vodim,

Ubojicom mojih misli,

Starim sjećanjima.

I ne želim da mjenjam svoju tišinu punu riječi.

Jučer sam ukrotila jednu zamisao,

Koja je bježala,divlja kao voda,

Da sam živa sve dok srce ne stegnem kao uzde.