Rađa se još jedna zima,
Čarolija bijela sa dahom studenim,
Čežnjom ogrnuta.
Vjetar hladni posljednje lišće s breza kida,
I leptir slabih krila šušti.
Staklo je zamaglio dodir,
Tako znam da dolaziš.
Moje iščekivanje je dugo,a osmijeh suzan.
Već sam zaboravila toplinu tvoga zagrljaja,
Pa stavljam ruke ispod uzglavlja,
Tamo pokraj usana i maštam.
Ne od maštah ljubav tvoju,
Već me stvarnost budi,
I vjetar što pleše zimski.
Ali uzalud mi drhte nevjericom grudi,
Jer nove se mašte s prvim mrakom smiješe,
Uzdasi blagi nepostojeće sjene.
