Noćas je sjajna magla mramor crni dotakla,
I između ruža snenih tužna je legla.
Osluškujem,
Da čujem nebesku kočiju u kojoj lagano stižeš,
Razbijajući svaku suzu nepremostive tuge,
Za sve godine koje prolaze bešćutno,
Uzimajući svoj danak u teškoj izmaglici sadašnjosti.
Ode daleko.
Nebo šuti.
Hram tišine.
Ostavila si tragove koji se ne brišu,
I dobrotu koja se pamti.
Prerano si otišla,
Dolinom hladnom u carstvo noći.
Jedna će suza sa mog lica,
Kroz crnu zemlju stići do tebe,
Da ti donese čestitku sjećanja,
Sad kad riječi najmanje vrijede.
Nebeska vrata širom otvori,
I neka se točak vremena vrati,
Tu gdje su tvoji posljednji dani,
Da ti još jednom kažemo,
Da bol je preteška,
A tuga za tobom vječna.
Uvjek ćeš živjeti s nama i u nama.
Kroz najljepše uspomene i naše buduće trenutke.
Sjaj zvijezda i molitve naše nek' te prate,
Kad ne mogu da nam te vrate.
Sretan 50. rođendan najdražoj i voljenoj tetki.
Nedostaješ mi.
