Kad primakneš ruke oko moga struka,
Zaljulja se naručje moga osmjeha,
To neponovljivo srce iznova zalupa.
A ja častim nebo veselim očima.
Udišem tvoj miris,
I žedna ronim u tebi.
Pažljivo pamtim svaki dodir,
I nosim ga u duši.
Osnažen muškošću,
Svu moju nježnost mladu,
Želiš preseliti u dubinu sebe,
Da te grije kad ne budem pored tebe.
Od kad sam primljena u naručje tvojih usana,
Ne treba mi boljih čuvara,
Samo još namjerno šapćem rukama,
Želim da me u žudnji vrte.
Jer kad su nježne u igri s tobom,
Tad me kao ljubavnicu,
U svoja milovanja toplije primaš.
Nema komentara:
Objavi komentar