Kamen u grudima

Ti i ja sad smo samo obrisi,

Nekih davnih snova.

Ne boli više ono srce,

Samo plače drugim suzama.

I vjetar nas nosi novim lukama,

Mene drugom čovjeku,

Tebe drugoj ženi...

Milost više ne daješ mojim očima,

Koje te žele.

U mislima još tragam...

Al znam da si nesretan pored nje,

Jer te osveta u rukama savim druge žene vreba.

Ne mojim,ne njenim vec znaš čijim.

Čini se da nemam više snage da ti prkosim,

Ali sad postoji drugi ponos,

S kojim ću se nositi.

Sigurna u sebe ne samo na novom početku, 

Da ti dokaže da nemaš više šansi zavijek.

I željela sam ono čemu nisam mogla odoljeti,

A danas mrzim tebe i nju,

Sanjam svijet u kojem vam i sjene plaču.

Borit cu se do kraja

 Sputana dubinom ovoga sjećanja,

Što mi razdire misli,

Sve se vise trudim da povratim svjetlost i snagu svojoj duši.

Šupljina poslije tebe stvar eho!!

Među zidinama,ove pustoši koja me pokušava prisvojiti.

Ali ne dam se!

Kad znam da lažna je tvoja sreća s njom.

Kroz noć tihu i tamnu,bježiš da bi ostao sam.

Da bi priznao sebi da ne voliš ni mene ni nju,

Već onu koja stoji kao prepreka na svakom tvom putu.

To priznanje uvijek voliš okruniti suzama.

Ja pišem stihove svoje,

Čujem gorka sjećanja,kako pjevaju pjesmu,

Staru pjesmu davno zagubljenu.

Tvrdi rub onoga sto je sveto

Danas si mi posebno lijep,

Dugo te nema pa me tvoj osmijeh opija.

Oči me tvoje hoće odvesti na lažna obećanja.

Tjeraš me da te grlim duhom kojeg nema.

Da slušam o tome kako ćeš sigurno doći,

Ali da ne pamtim.

Upravo danas spusti se padinom moje kazne u očaj.

I budi me željan,

Mojih poljubaca što ugarci su ostali,

Dogorjele ljubavi koja kola s vjetrom u bezdan.

Tu je naš kraj izigran nježnošću.

Zauvijek će ostati kraj skrivajući lice svoje starosti.

Postat ces ptica bez jata

 

Zaboravljaš tko si?

Postaješ njen.

Prestaješ me poznavati.

Onu koja će zauvjek ostati budna,

I vjerovati svom srcu i njegovim težnjama.

Živjet ću iznad sebe i neću ti dopustiti,

Da uništiš moje nove početke.

Ona sam što čuva tvoje zamišljene zagrljaje,

Nikad podarene.

Dani prolaze,ostaju tihi...

Pratit ćeš svaki moj trag kad shvatiš

Da nije strast,svaka epizoda ovog života

Koji nam je dan.

Putuješ kažeš?

U sreću s njom.

Godine slažeš u kofer,

Nikako ga napuniti ne možeš,

A od sreće ni znaka.

Važno ti je samo da je ona tu.

I opet ćeš u bolu da ležiš,

Hladnoj postelji,

A laž njena izjeda iznutra.

Pitat ćeš kad će već jednom sutra.

Da me vidiš kao druga, kao ženu,

Koja te jedina dostojna bila.

Jos uvijek osjecam

 

Sreli smo se,bolje da nismo,

Jer vratilo mi se sjećanje na tvoje toplo rame.

Uvijek se to ponavlja.

A ti se udaljavaš.

Zapravo me kališ.

Da budem spremna gledati se s njom,

Biti bez tebe.

Vraćam se tamo gdje noću tkajem,

Svoju samoću i magličastu žudnju 

Za našom izgubljenom srećom,

Na jastuku pustom,

U povjerenju tu šapćem

Vjerovati neću moći riječima budući udvarača.

Um nikad ne pamti ti tijelo,

Al pogled očiju tvojih uvijek u mislima nosi.

Poput čarolije dobre koja me povuče

Kad stojim pred putem da te ostavim

I krenem dalje.

Tvoja kazna

Možda zauvijek jedno od drugoga se odvojimo.
Zato ću iz tuđeg naručja gledati kako te ona kažnjava,
Za moje i svoje boli,jecaje i čežnju.

Želim znati za svaki tvoj hladni dan bez naročite ljubavi,
Za svaki tvoj skriveni plač.
Imam cijelu vječnost.
I ona ima mene.

Duša će ti zauvjek biti začarana sluga njene duše.
Patit ćeš i zatvorenih očiju.
Tražit ćesš me u tom mraku zablude,
I pokušat ćeš se sjetiti kako glasiše moje riječi.
Nećeš uspjeti dokučiti.
Previše te zla oduzelo.

Možda te onda barem na tren dotakne dah moje molitve,
Tek toliko da preživiš do sutra.
Kad već raširiš srce pusti da u njega uđu samo oni koji su to
Godinama zaslužili....

Pozeljet ces opet zajedno letjeti samnom

 

Još tu i tamo,

Nagradim te toplim osjećajem svojim,

A sve češće aplaudiram tvojim lažnim osmjesima,

Praznim riječima,

I od glumljenim ljubavnim pogledima.

Kako jeftino ljubav prodaješ,

Mjenjaš za malo pozornosti.

Čak i svoju vlastitu sreću stavljaš na kocku.

I uvijek gubiš

Al' nikad nisi dovoljno svjestan.

Stiće te jedne noći,

U danima starosti,

Šapat moje isrene ljubavi,

I suza što je tekla kroz dolinu,

Naše neostvarene budućnosti.

Bit će kasno već sad jeste.

Ali ja uvijek mogu svjedočit 

I pjesmom i okom.

Odlazim

 

Dođi noćas,

Tamo gdje će srce biti otvoreno,

Predamo da me posluša...

Da ti kažem,

 Da sam te čekala na jastucima od svile,

I da je riječica suza niz moje lice tekla,

Jer tvoje oči daleko su mi bile.

Od sanjala sam jedan čaroban san,

I probudila se u jutru,

Čije ogledalo nije pokazivalo tvoj lik.

Nalazim se u nekom novom gradu,

U kojem nikad prije nisam bila.

Nazirem pogledom jedno skretanje,

Sa ove ceste laži,

U mali put sigurne istine.

I da želim sa znaš,

Da od ovog trena idem tim putem.

Ja vjerujem u svoje ruke koje su sve boli izlječile.

Srce jako nikad pokolebano.

Odlazim...