Dođi noćas,
Tamo gdje će srce biti otvoreno,
Predamo da me posluša...
Da ti kažem,
Da sam te čekala na jastucima od svile,
I da je riječica suza niz moje lice tekla,
Jer tvoje oči daleko su mi bile.
Od sanjala sam jedan čaroban san,
I probudila se u jutru,
Čije ogledalo nije pokazivalo tvoj lik.
Nalazim se u nekom novom gradu,
U kojem nikad prije nisam bila.
Nazirem pogledom jedno skretanje,
Sa ove ceste laži,
U mali put sigurne istine.
I da želim sa znaš,
Da od ovog trena idem tim putem.
Ja vjerujem u svoje ruke koje su sve boli izlječile.
Srce jako nikad pokolebano.
Odlazim...
Nema komentara:
Objavi komentar