Možda zauvijek jedno od drugoga se odvojimo.
Zato ću iz tuđeg naručja gledati kako te ona kažnjava,
Za moje i svoje boli,jecaje i čežnju.
Želim znati za svaki tvoj hladni dan bez naročite ljubavi,
Za svaki tvoj skriveni plač.
Imam cijelu vječnost.
I ona ima mene.
Duša će ti zauvjek biti začarana sluga njene duše.
Patit ćeš i zatvorenih očiju.
Tražit ćesš me u tom mraku zablude,
I pokušat ćeš se sjetiti kako glasiše moje riječi.
Nećeš uspjeti dokučiti.
Previše te zla oduzelo.
Možda te onda barem na tren dotakne dah moje molitve,
Tek toliko da preživiš do sutra.
Kad već raširiš srce pusti da u njega uđu samo oni koji su to
Godinama zaslužili....
Nema komentara:
Objavi komentar