Otkinu se noćas kao žuti list,
Par suza iz umornih očiju.
Ono naše nekad,
Još mi uvijek drago.
Strepnja i drhtaj pred dolazak
I poljubac tvoj.
Prava sreća mojih misli,
Koja plovi spokojna mjesečevom stazom,
Pružajući vjernost samo tebi.
A gdje je tvoja vjernost nestala,
Na jeftinom računu njene neiskrene ljubavi,
Koji duplo plaćaš.
Još ti je u duši praznina publika,
Časte te prijatelji stari, bol i alkohol.
Ja znam i kad ti pogled odluta,
Kuda kočije tvojih misli vode,
Nesretan si, znam.
Moje slutnje,
Istine ponižene,
Grliš njeno tijelo,
Milovanjem razbijaš joj noć.
Nikad te nije zanimalo u kojem polju cvijeća,
Leži leptir moje ljubavi?
Tih i gladan tebe,
Iz tvojih dlanova bistre vode,
Iz tvojih očiju topline,
Tebe željan jelene.
Pomalo umire u tvome sjećanju,
Nahranjen tvojom hladnoćom,
Izdajom i laži.
Nema komentara:
Objavi komentar