Tamo negdje daleko gdje počinje istina,
Rođena prije mnogo vjekova,
Na jednom proplanku, u zagrljaju Gacke.
Kad se ugasi svaka laž,
I nestanu svi,
Osim vjetra lahornog,
Što od vrha prema dolje,
Odnosi svaku moju sumlju,tugu i nemir.
Tamo negdje daleko u snovima,
Istkanim od čežnje,
Pokidanim iluzijama i maštom,
Tamo ja živim već godinama.
Poljubi me sad,
S nježnim dodirom na licu,
Da još jednom pročitam život svoj,
U tvojim očima,
Jer nestat ću još danas.
Bijahu vječno osuđena na tebe,
Navikla mi duša na glas tvoga pjevanja.
Svitanje mi ozdravljenje ne donosi,
A ni noći slobodu.
Tamo negdje daleko,
Kad dođe naše vrijeme,
Kraće od života duge,
Voli me barem tad,
Da umre mi duša na kraju sretna!
Nema komentara:
Objavi komentar