Prizori vihora

 

U noći bez vjetra,

Na mjesečini kad ispružimo ruke jedno drugom,

Zastupam te pred najvećom božicom ljubavi,

I zaklinjem se u tvoje ime.

Dok čvrsto spavaš,

Spokojna je i duša moja,

Gleda te kako dišeš,

I ljubi ti lice usnulo.

Jesam li dio tvojih snova?

Koji krade iskrenost,

I postaje horizont,

U koji vrijedi gledati.

Poput beživotnog labuda,

Na rijeci praznih duša plutam.

Jer brojne su me tvoje opkolile čežnje,

I plač mi je jedina utjeha.

U oluji što se sprema,

Ne mogu da stišam jecaje duše,

Kroz mene još uvijek prolazi mrak,

Hladan,

I nosi samoću koja odzvanja

U naručju postelje.

Tužnau njoj ležim

Ali imam pravo da te noćas želim,

Jer me uvijek čuvaš u okrulju misli svoji.

Gacka dolina

 

Noćas te tražim Gacka dolino,

Kao krijesnice u koloni ti si,

A iznad tebe anđeli brode nasmješeni.

Znam,

Nemam na tebe prava,

Jer u tebi rođena nisam.

Zato te pjevam,

Od kad u njedrima osjeti ljubav tvoga čovjeka.

Ko' zvijezde kad se roje,

Svjetlucale su na mjesečini sve naše tajne.

U srce sva si stala,

Njemu utjehu mi dala,

Ali ne zna duša za sretne dane,

 Kad te posjeti,samo duša gorko plače,

Jer prava nemam ni na njega ni na te.

Zvijezde na počinak žure,

Pramenom omaglice,

 Tvoja majka Gacka se pokriva,

Zamata rosu u travu,

Preko tvoje dolova.

Laku noć ljubavi

 

 Svjetlost se slila u tminu.

U našim očima ostala samo jedna misao.

Prije nego je pretočimo u san,

Shatim kako si svakim danom

U moj život sve više utkan.

Ne mogu te zagrliti,

Ni na uho nježno tiho šapnuti,

Ali znam noćas ti šaljem,

Ljubav svoju mjesečevim stazama,

Oslobođenu iz mreže čežnje.

Puštam je kao najljepšeg leptira,

Da izroni tvoje poljupce i osjećaje,

Da ih drži budnim.

Laku noć ptico,

Čiji poljubci mi nedostaju u praskozorja.

Laku noć tamna silueto muške ljepote

I ljubavi moja,

Vječno zaljubljena,

U moje osmjehe i treptaje.

Noćas vidim se u zagrljaju tvoje postojanosti,

Osjećam te puninom strasti,

I prvi put u životu bivam sretna.

Noćas bi plakala

Noćas bi plakala,

Zaustavljena od svih životnih želja.

Sada želim vidjeti samo ljepotu tvoga neba.,

Da nađem spokoj i sreću,

Za sve nemire nastanjene u duši.

Ti znaš koliko je tvoj lik uronjen u tišinu moga sna.

Ti si onaj koji pali i gasi moje svjetlo,

Među zvijezdama.

Kovitlaju se osmišljene čežnje,

U vremenu mirnih boja.

Ja i dalje ne nalazim spas.

Zbog tebe sam postala zatočenica čekanja,

U hramu praznine i maštanja.

U divna sretna praskozorja čujem te i vidim nas.

 U prelamanju svjetlosti vidim svoj ogoljeli jad.

Noćas bih plakala zaustavljena od svih životnih želja..

Predaleko

Raspuknuće vjerovanje u sreću sad je svakodnevnica.

Ljubav izgovorena dušom djeteta,

Je ubijena.

Sanjala sam rađanje malog dječaka,

Plakala sam jer ga u stvarnosti,

Nikad u naručje nisam primila.

Nestao je utopljen u mojim suzama.

Polako me napušta svaka noć,

U kojoj ga iznova odsanjah.

Tuga je bila vodilja  kroz prolutala sjećanja.

U tihovanja sna,

Osluškujem svoje jecaje,

Val plača stvara simfoniju duši.

To je trenutak sljevanja,

Osjećaja i sjećanja.

Zbrajam riječi jer s njima još dokazati mogu,

Svoju bol nakratko uspavati,

I zavarati svoju sreću položenu u grob.

Nujnosti mojih magli

Htjela bih što prije u haljini bijeloj,

Stopalama svoje mladosti zakročiti u vječnost.

Da oluju ljubičaste patnje,

Zauvjek napustim.

Udišem ljubav, ali ne zdravim od nje.

Grlim krunicu i u njoj Boga,

Ne dozvoljavam mu da mi oduzme sjećanja,

Krasim glavu vjencem crnih latica,

Želim zatvoriti vrijeme u srcu i umrijeti.

 Osluškujem tišinu, 

Vidim i dubinu u koji bi sad pala.

Dubinu koju je donedavno ispunjavala snaga,

Duša nema prošlosti.

Vidim misao na križu raspetoga,

Prepoznaje moju tugu, strah i bol.

U zatamljenom ogledalu vidim svoje drage pokojne,

Čežnja se samo širi prostranstvima uma.

Sve je u meni još više postalo ogoljeno i prazno.