Svjetlost se slila u tminu.
U našim očima ostala samo jedna misao.
Prije nego je pretočimo u san,
Shatim kako si svakim danom
U moj život sve više utkan.
Ne mogu te zagrliti,
Ni na uho nježno tiho šapnuti,
Ali znam noćas ti šaljem,
Ljubav svoju mjesečevim stazama,
Oslobođenu iz mreže čežnje.
Puštam je kao najljepšeg leptira,
Da izroni tvoje poljupce i osjećaje,
Da ih drži budnim.
Laku noć ptico,
Čiji poljubci mi nedostaju u praskozorja.
Laku noć tamna silueto muške ljepote
I ljubavi moja,
Vječno zaljubljena,
U moje osmjehe i treptaje.
Noćas vidim se u zagrljaju tvoje postojanosti,
Osjećam te puninom strasti,
I prvi put u životu bivam sretna.
Nema komentara:
Objavi komentar