Čemu ljubav da se nada,
Kad put do tvog srca zatrpan je snijegom
I šibaju ga oluje.
Želim zaboraviti sve i udisati proljeće,
Starih buđenja.
Želim svoje nesigurne korake pretvoriti
U sretno putovanje, ali
Bilježnica ova mi je dom,
U nju pišem,
Jednom koje je dušom ljubio,
Ne ljubi vise tako lako.
Svirajte svirci duši mojoj,
Što luta ko ostavljeno pseto.
Ja živim najviše u društvu samoće,
I držim se ljudi sa dna života.
Naći ću utjehu u pjesmi vašoj,
Čestitajte mi s njom još jednu godinu života,
Brzo prodose one nema im povratka.
I u sve drage riječi uvukla se samoća,
kroz pogled danima tama će se provlačiti.
Sjaj sunca sada tako malo znači,
Tvoja ljubav ne zrači vise kroz mene,
Nema nas vise nema.
Kad put do tvog srca zatrpan je snijegom
I šibaju ga oluje.
Želim zaboraviti sve i udisati proljeće,
Starih buđenja.
Želim svoje nesigurne korake pretvoriti
U sretno putovanje, ali
Bilježnica ova mi je dom,
U nju pišem,
Jednom koje je dušom ljubio,
Ne ljubi vise tako lako.
Svirajte svirci duši mojoj,
Što luta ko ostavljeno pseto.
Ja živim najviše u društvu samoće,
I držim se ljudi sa dna života.
Naći ću utjehu u pjesmi vašoj,
Čestitajte mi s njom još jednu godinu života,
Brzo prodose one nema im povratka.
I u sve drage riječi uvukla se samoća,
kroz pogled danima tama će se provlačiti.
Sjaj sunca sada tako malo znači,
Tvoja ljubav ne zrači vise kroz mene,
Nema nas vise nema.
Nema komentara:
Objavi komentar