Ljubavi ulico bez kraja

 

Zar zaista život mora umrijeti prije smrti,

Ili to tek umre vrijeme kad nisi tu?

Svugdje tvoje suze brišem srcem,

Ime ti pišem na snjegovima,

Vjetru i šaptanjima.

Dani prolaze,a ja pratim moju istinu.

Dok pratiš vlakove čežnje,

Kako odlaze dugim prugama,

Misliš li o vremenu dodira i pogleda.

Nećemo lagati o prošlosti,

I bit ćemo opet jedno ime na postelji.

Znam da sam tvoja sjena sa ogrtačem od sutra.

Vidim nebo u tvojim očima,

Kad skrijem se ispod oblaka sjećanja,

I kad zažmirim pored kamina,

Tvoja me koža zove nježnostima,

toplinom starog hrasta.

Naslućene misli

Mreža od zvijezda kao crni pauk,
Noć je plela nad crnim crijepom!
Disao je prosinac i snjegovi u daljini.

Vrijeme je usporilo do granice žudnje,
Sa nježnim lahorom obećanja.
Trenutak s tobom svaki je čaroban.

Sad izvlačim pero iz tvog jastuka,
I pišem po zidu našeg svemira,
Osmjehe,poglede ljubav.

Hoću da kroz njih odam svijetu tajnu,
Da skupa ne umru,
Jer tišina moja ne laže,
I kad ćutim uvijek o tebi pjevam.

Vratimo sad ulice povjerenja,
Negažene staze lažima,
Ljubav naslućeno pali svijeće sreće,
Da obasja napuštene pute naše misli teške.