Naslućene misli

Mreža od zvijezda kao crni pauk,
Noć je plela nad crnim crijepom!
Disao je prosinac i snjegovi u daljini.

Vrijeme je usporilo do granice žudnje,
Sa nježnim lahorom obećanja.
Trenutak s tobom svaki je čaroban.

Sad izvlačim pero iz tvog jastuka,
I pišem po zidu našeg svemira,
Osmjehe,poglede ljubav.

Hoću da kroz njih odam svijetu tajnu,
Da skupa ne umru,
Jer tišina moja ne laže,
I kad ćutim uvijek o tebi pjevam.

Vratimo sad ulice povjerenja,
Negažene staze lažima,
Ljubav naslućeno pali svijeće sreće,
Da obasja napuštene pute naše misli teške.