Zar zaista život mora umrijeti prije smrti,
Ili to tek umre vrijeme kad nisi tu?
Svugdje tvoje suze brišem srcem,
Ime ti pišem na snjegovima,
Vjetru i šaptanjima.
Dani prolaze,a ja pratim moju istinu.
Dok pratiš vlakove čežnje,
Kako odlaze dugim prugama,
Misliš li o vremenu dodira i pogleda.
Nećemo lagati o prošlosti,
I bit ćemo opet jedno ime na postelji.
Znam da sam tvoja sjena sa ogrtačem od sutra.
Vidim nebo u tvojim očima,
Kad skrijem se ispod oblaka sjećanja,
I kad zažmirim pored kamina,
Tvoja me koža zove nježnostima,
toplinom starog hrasta.
Nema komentara:
Objavi komentar