Moje želje imaju katove

Dođi u  naručje moje,

Vjetar čežnje ovih godina,

Neka nas nosi oceanima.

Da putujemo kao dva vala,

Koje će na kraj smiriti obala.

Oči mi zamrači poljubcima svojim,

Između snova, riječi i dodira,

Ostaje pogled koji neda mira.

Nosim razlog za zaboravit sve,

Iako su razbijene istine u jatima laži,

Opet sa prvim dodirom svijetla,

Ti se budiš pored mojih usana,

Na postelji satkanoj od mašte i snova.

Koliko terba smjelosti,

Da se okupam opet  očima tvojim,

Da me spase anđeli od čežnja velikih,

Na krilima da odnesu sve ružno o meni.

Uroni ruke svoje pod rasplesane uvojke,

Razčešljaj put do moga vrata,

Tiho mi šapni, ne zamjeri,

Dobro me počasti,

Poljubci tvoji nek mi budu radost i slast,

Samo da se žudnje rode za oboje kao nekad.

Jesenje čežnje

Moje misli lutaju,s jedva dočekanim kišama,

U jesenje čežnje,

U kojima moje riječi su magle i mrazovi,

Što leže po napuštenim njivama.

Gdje vukovi tišini vrata urlikom grebu,

Tamo su moje žudnje i nemiri.

Ne zna pokidati niti neprosanjane realnosti,

Ne znam zašto bi skinula nočne skuti,

Dok me slutnja straši svojim stalnostima.

Tjera me da se nepredvidivo radujem,

Svojim očekivanjima,

Ali ipak čeznem previše.

Svake nove  jeseni,

Koja ostavlja lijepe tragove sjećanja,

Načini ih samo malo vidljivima,

Stavljajući te u moje snove i misli.

O slatki šume kiše,

Topli jesenji vjetre,

Duša moja,duša tvoja,

U tebi smo prisutni,

Premda daleki i prognani.