Dođi u naručje moje,
Vjetar čežnje ovih godina,
Neka nas nosi oceanima.
Da putujemo kao dva vala,
Koje će na kraj smiriti obala.
Oči mi zamrači poljubcima svojim,
Između snova, riječi i dodira,
Ostaje pogled koji neda mira.
Nosim razlog za zaboravit sve,
Iako su razbijene istine u jatima laži,
Opet sa prvim dodirom svijetla,
Ti se budiš pored mojih usana,
Na postelji satkanoj od mašte i snova.
Koliko terba smjelosti,
Da se okupam opet očima tvojim,
Da me spase anđeli od čežnja velikih,
Na krilima da odnesu sve ružno o meni.
Uroni ruke svoje pod rasplesane uvojke,
Razčešljaj put do moga vrata,
Tiho mi šapni, ne zamjeri,
Dobro me počasti,
Poljubci tvoji nek mi budu radost i slast,
Samo da se žudnje rode za oboje kao nekad.
Nema komentara:
Objavi komentar