Moje misli lutaju,s jedva dočekanim kišama,
U jesenje čežnje,
U kojima moje riječi su magle i mrazovi,
Što leže po napuštenim njivama.
Gdje vukovi tišini vrata urlikom grebu,
Tamo su moje žudnje i nemiri.
Ne zna pokidati niti neprosanjane realnosti,
Ne znam zašto bi skinula nočne skuti,
Dok me slutnja straši svojim stalnostima.
Tjera me da se nepredvidivo radujem,
Svojim očekivanjima,
Ali ipak čeznem previše.
Svake nove jeseni,
Koja ostavlja lijepe tragove sjećanja,
Načini ih samo malo vidljivima,
Stavljajući te u moje snove i misli.
O slatki šume kiše,
Topli jesenji vjetre,
Duša moja,duša tvoja,
U tebi smo prisutni,
Premda daleki i prognani.
Nema komentara:
Objavi komentar