Zakucao si noćas na moja vrata,
Umoran od nemirne savjeti,
I mokar od kiše.
Kad smo se pogledali sjetno smo,
Zaronili u virove uspomena.
Razgovor se među nama povede nijemo,
I otvori se sunčana škrinja,
Gdje su posavijali prozirna krila,
Svi naši prošli dani.
"Ja sad volim drugu,
I s njom želi sreću veću..."
Kad čuh ovu vijest iz tvojih usta gorku,
Osjeti bol,i baci jedan cvijet niz put.
Pomisli..??
Zar ti nisam bila dovoljna?
Još dolaziš da ti blagoslov svoj dam.
A blagoslov je moj bio,
Svaki pogled tvoj s kojim si me obdario,
I svaki topli izraz tvoga lica.
Nijednoj livadi nije toplota sunca,
Koliko meni tada tvoja ljubav.
Bila mi je uvijek uz tebe topla duša.
Znam da nemam nijedan sretan dan od sad,
I da od suza slijepim.
Želio si zamjeniti trenutak za neki bolji,
Ali si morao otići.
Ako već želiš znati...
Moj ćeš blagoslov s njom dobiti,
Samo kada se rastanemo pred putanjom dugom,
Sa koje ne može da se piše,
Ni da sve vraća....
Nema komentara:
Objavi komentar