Mirna bih i gorka na ovaj pjesak legla,
I vječno na njemu ostala.
Opet si na kraju priče,otišao s drugom.
Opet se istim ispuni vjek,
Tugom i samoćom.
I šta bih da radim da mi radost dođe,
Ili tuga prestane?
Kad sam ljeta jednog u lipnju,
Tvoja postala da bih opet bila
Ostavljena i nedovoljna.
Najrađe bi da sve ovo što me boli,
I vječno tako se čini,
More odnese kao vrijeme
I suzu moju nježnu.
Nema komentara:
Objavi komentar