Baš kad pomislim da sam te preboljela,
Zaboravila tvoj miris,
I način na koji me gledaš,
Moje ime kako izgovaraš...kako me dozivaš
Tvoj me glas odjednom dodirne u dašku lahora,
Što obraz mi lagano umije.
Skriven trag tvoga osmjeha,
Nježnim uzdahom me dodirne.
Moja šutnja o tebi govori,
I znam da svaka njena riječ do tebe stiže,
Jer u duši tvojoj moji su izvori nikako da shvatim,
I uprkos daljinama ne mogu da te zaboravim.
Tvoje ime se provlači,
Kroz šumu lišća straog kestena,
I nemir donosi u moja skrovita sjećanja.
Prošlost naša me promatra,
Sa jednog sretnog datuma,
Na kojem je počela naša ljubav ovijena poljubcima.
Nema komentara:
Objavi komentar