Budi moj svjetionik

 

Utihnuli svi su vjetrovi.

Podno svjetionika galebi odmaraju.

Sjedim na molu,

I gledam dan kako se gubi u tami večeri,

Osjećam da vrijeme ide,

A ja ne mogu dalje.

Dovraga sve kad još o tebi mislim,

O poljubcima ukradenim u mraku.

Suza mi zasjeni zeleni sjaj u oku,

A usne podrhte dok stvarju grimasu plača.

Bez ičeg sam,odkad te ne viđam,

Sve mi je prazno,

Svaki dan i blagdan.

Budi moj svjetionik,

Pod okriljm ove hladne noći,

Moj put do kuće.
Zar je tako teško voljeti nekog,

Koga si već jednom volio.