Svaki dan vičemo na njih,
A strah u njihovim očima je velik.
Često puta ih uz psovku,
Pošaljemo uplakane spavati.
Bez poljubca i riječi da ih volimo.
Tučemo ih bilo malo ili puno,
Oni nemaju gdje pobjeći,
Ne mogu i ne znaju uzvratiti,
Jedino što znaju je plakati.
Neki idu do kraja,
Seksualno ih zlostavljaju,
A, oni odrastaju sa slikama.
Srama i trauma.
Sve to dobiju,
Samo zato što nisu krivi ni za što,
Što se smiju glasno,
Što nas grle nježno poput Boga,
Pitamo se zašto ih on toliko voli?
Zato što opraštaju,
Vide samo ono dobro u nama.
Mi trebamo njihovu čistu dječiju dušu,
Da se poistovječujemo s njom,
Maleni su,
Ali gotovo uvijek imaju više nego mi,
Dajmo im svoju ljubav,čuvajmo ih.
Da jednom kad odrastu,
A mi ostanemo,
Stari,slijepi i nemoćni,
Oni čuvaju nas.
Nema komentara:
Objavi komentar