Sanjala sam te u proljetnoj noći,
Bio si u kožnoj jakni,
Boje mokrog jesenjeg lišća,
Sve sam usnula lice,glas ti i oči,
Korake tvoje ulicama Čovića.
Usnula sam Gacku,
I nad njom jutarnju maglu,
Proljetnu studen i mraz.
Naše dvije duše kako šetaju,
Sretne i slobodne kao ptice,
Trošnim putem koji skreće u tvoje dvorište.
U granama golim zaspala ti pjesma,
Ni prsti ti ne umiješe da sviraju,
Već samo kosu mi mrsiše nježno,
Ljubio si me,nekako lijepo,
Ni prvi put nisi tako.
Ostao je poljubac i poslije sna,
Na srcu i usnama,
Ostao je njegov miris za još puno dana i godina.
Nema komentara:
Objavi komentar