U meni umire žar,
Ostaju samo riječi koje se slažu u pjesmi.
Nestaje ruka moja u tvojoj,
Koju sam sanjala.
Nasukani izdisaji umiru na obali razočarenja,
Hej,živote sjećaš li se kako je mrisala ljubav,
Kao rosno jutro,
Kao suza radosnica,
Kao lijepa djevojka u čipkanim rukavicama.
Da si ti bio malo blaži,
Možda bi bijele breze nosile moje i njegovo ime,
Kao ožiljak davnina,
Kao priča za mladost,
Koja diše ovih nekoliko tužnih godina.
Sjeti se živote,
Kako je život mirisao,
Dok si njegove usne ostavljao na mom tijelu.
Kad si mi rekao da je dio mene.
Danas sam nitko i nemam nista,
Lijepa djevojka koja ne leti već hoda.
Ali postoje životi napisani tintom koje ne briše,
Izgubljena istina koja se uvijek pronađe,
I prava ljubav se na kraju ipak sastane.
Nema komentara:
Objavi komentar