Po mirisu kapi gorke kiše,
Osjećam tvoju blizinu.
Ko me noćas poklanjaš svoje misli,
Svoje želje.
Otvaraš ladicu u kojoj stanuje ponos.
A mojim se odajama ruka pod ruku,
Šetaju sumlja i strah.
Igrom ovih stihova skrivam ranjeno sjećanje,
Potrebno mi je to vrijem između srca i sjećanja.
Da ga živim dok mi se sudbina ne promjeni.
Ne slijedi me više,
Nisi vrijedan moje sjene,korake ti broje uspomene.
Možda mi nisi htio reci istinu,
Da je sve ovo što je bilo između nas,
Meni više bilo vrijedno.
Bilo nas je na javi i u snovima budnim,
Sad nas više nema ni u magli ni u zbilji.
Ostali su paučinom prolaznosti,
Ovijeni naši kratki ukradeni tragovi sreće,
Što u herbaru mirisu kao osušeno cvijeće.
Nema komentara:
Objavi komentar