Noćas počinjem da ti poklanjam stihove,
Zbog istine nakostriješene u grudima.
Koliko se slika kroz albume sjećanja nakrcalo.
Čekaju put kroz tekstove,
Da pokažu,što se prema kome osjeća,
Dal' je to ljubav prekrivena?
Da iscuri čeka se tvoja dozvola.
Ovog trena si negdje sklonjen,
Vrtiš se u mislima,
Harmoniko čarobna.
Tko može meni stvarati uvjete kako da te želim?
Bez tvog pogleda i osmjeha,
Vrt moje duše je pustinja.
Možda se nikad nećemo vidjeti,
Dodir usnama doživjeti,
Al' zato sanjam,
Maštam.
Nisam ti nikad poslala pismo,
Srcem napisano,usnama izgovoreno.
Možda ga sad čitaš,
U gluho doba noći,
Baš ovdje,ovog trenutka,
U ovoj knjizi.
Dugo bi noću čitala ga u snu,
Da nisam šta preskočila.
Tako zaspah s tvojim imenom na usnama.
Noć me uzela i u duboke snove odnijela.
Nema komentara:
Objavi komentar