Vječni sokol

Raširio vječni sokol krila
Uzmiče dušmaninu
Njegov mu rod i sloboda nije mila

Diže se sve više u visine
Da ne čuje matere plač i molitvu
Vrati se sine

U vihoru rata
Spaljeno mu sirotinjsko gnjezdo
Osta bez oca i brata

Sa suzom u oku,ode sve dalje i dalje
Na usnama vapaj
Oprosti mi rode,nema za mene ovdje slobode

Otiću u tudjinu
Negdje daleko gnjezdo ću savit
Al’ neću zaboravit Liku

Neću je zaboravit.

 Jednom ću se vratit,slobodnim nebom ću poletit
I svako će zborit,da ovom sokolu
Nitko nije mogao krila polomit