Vidjeh te s njom sretnog,
Kako zajedno odlazite,
Kao što se ide u svatove.
Ostavi jedan tužan pogled za vama,
Iskopan negdje iz dubine.
Sjednem na klupu ispred jednog
Kafića.
Sav mi se život sastoji od misli mutnih,
I srca pometenog,
Od onoga što u bolu dokučim i naslutim.
"Nije sretan s njom!"
Dobaci mi u prolazu jedan tvoj prijatelj.
Pobra spokojno njegove riječi,
Kao posljednje kapi kiše pred sušu.
Osjećala sam tvoju samoću,
Sa svakim novim uzdahom.
Odluči te opet čekati,
Dok plaveti nebom teku...
Nema komentara:
Objavi komentar