Tu se utjeha na lazi odmara

 

Baš kad pomislim da sam te preboljela,

Zaboravila tvoj miris,

I način na koji me gledaš,

Moje ime kako izgovaraš...kako me dozivaš

Tvoj me glas odjednom dodirne u dašku lahora,

Što obraz mi lagano umije.

Skriven trag tvoga osmjeha,

Nježnim uzdahom me dodirne.

Moja šutnja o tebi govori,

I znam da svaka njena riječ do tebe stiže,

Jer u duši tvojoj moji su izvori nikako da shvatim,

I uprkos daljinama ne mogu da te zaboravim.

Tvoje ime se provlači,

Kroz šumu lišća straog kestena,

I nemir donosi u moja skrovita sjećanja.

Prošlost naša me promatra,

Sa jednog sretnog datuma,

Na kojem je počela naša ljubav ovijena poljubcima.