Kovitla se nešto u dubini grudi,
Možda samo proljeće nagovještaj daje.
Mladost prolazi kao treptaj oka,
A, ja bih da traje, i traje.
Ruke su joj nježne,bjelina ih krasi.
San je to koji nisu mnogi od sanjali.
Mladost je divno slijepa,
Ali se prosula na premalo kvadrata,
Kao moje rano djetinjstvo.
I ne dam da ode ona djevojčica,
Što se pod lipama od nedaća krila,
Zlatne kose nemirne na povjetarcu.
Nižu se dani.
Crno bijeli biseri u nizu.
Mladost postaje starija,
Sa smjenom godišnji doba.
Ko' zeleno lišće u proljeće je,
U ljeto kao tuga ili sreća neostvarene čežnje,
U jesen kao uvelo lišće odnosi je rijeka daleko,
Ka hladnoj zimi gdje umire drveće.
Ali, prolazi
I tako ti iz života nestane,
Kao kamenčić izgubljen kraj puta,
Pali cvijetak što ga zgaziše noge vojnika.
Nema komentara:
Objavi komentar