Sputana dubinom ovoga sjećanja,
Što mi razdire misli,
Sve se vise trudim da povratim svjetlost i snagu svojoj duši.
Šupljina poslije tebe stvar eho!!
Među zidinama,ove pustoši koja me pokušava prisvojiti.
Ali ne dam se!
Kad znam da lažna je tvoja sreća s njom.
Kroz noć tihu i tamnu,bježiš da bi ostao sam.
Da bi priznao sebi da ne voliš ni mene ni nju,
Već onu koja stoji kao prepreka na svakom tvom putu.
To priznanje uvijek voliš okruniti suzama.
Ja pišem stihove svoje,
Čujem gorka sjećanja,kako pjevaju pjesmu,
Staru pjesmu davno zagubljenu.
Nema komentara:
Objavi komentar