Ti i ja sad smo samo obrisi,
Nekih davnih snova.
Ne boli više ono srce,
Samo plače drugim suzama.
I vjetar nas nosi novim lukama,
Mene drugom čovjeku,
Tebe drugoj ženi...
Milost više ne daješ mojim očima,
Koje te žele.
U mislima još tragam...
Al znam da si nesretan pored nje,
Jer te osveta u rukama savim druge žene vreba.
Ne mojim,ne njenim vec znaš čijim.
Čini se da nemam više snage da ti prkosim,
Ali sad postoji drugi ponos,
S kojim ću se nositi.
Sigurna u sebe ne samo na novom početku,
Da ti dokaže da nemaš više šansi zavijek.
I željela sam ono čemu nisam mogla odoljeti,
A danas mrzim tebe i nju,
Sanjam svijet u kojem vam i sjene plaču.
Nema komentara:
Objavi komentar