20. listopada 2012.

Tvrdi rub onoga sto je sveto






















Danas si mi posebno lijep,
Dugo te nema pa me tvoj osmijeh opija.
Oči me tvoje hoće odvesti na lažna obećanja.
Tjeraš me da te grlim duhom kojeg nema.
Da slušam o tome kako ćeš sigurno doći,
Ali da ne pamtim.
Upravo danas spusti se padinom moje kazne u očaj.
I budi me željan,
Mojih poljubaca što ugarci su ostali,
Dogorjele ljubavi koja kola s vjetrom u bezdan.
Tu je naš kraj izigran nježnošću.
Zauvijek će ostati kraj skrivajući lice svoje starosti.

Nema komentara:

Objavi komentar