Prizori vihora

 

U noći bez vjetra,

Na mjesečini kad ispružimo ruke jedno drugom,

Zastupam te pred najvećom božicom ljubavi,

I zaklinjem se u tvoje ime.

Dok čvrsto spavaš,

Spokojna je i duša moja,

Gleda te kako dišeš,

I ljubi ti lice usnulo.

Jesam li dio tvojih snova?

Koji krade iskrenost,

I postaje horizont,

U koji vrijedi gledati.

Poput beživotnog labuda,

Na rijeci praznih duša plutam.

Jer brojne su me tvoje opkolile čežnje,

I plač mi je jedina utjeha.

U oluji što se sprema,

Ne mogu da stišam jecaje duše,

Kroz mene još uvijek prolazi mrak,

Hladan,

I nosi samoću koja odzvanja

U naručju postelje.

Tužnau njoj ležim

Ali imam pravo da te noćas želim,

Jer me uvijek čuvaš u okrulju misli svoji.