Kao da slutiš, da te noćima sanjam,
Da ti na jastuk šapćem riječi.
Ne znam da lažem,
Srce mi puklo od istine,
Morala sam pitati za tebe!
Da li još pjevaš s vjetrovima davnim,
U kojima su minule naše godine.
Ostalo je pola moje duše,
Što luta negdje,
A očekivanja su velika,
Jer još na rubu ponora stoji nada,
I zamišljam u tišini mira,
Jedan poljubac s tobom.
Kad suza srcu da blagoslov,
Ono popusti olako,
A sudbina baci sidro među nas dvoje,
Dolazi novo vrijeme,
Popušta obruč čežnji.
Dugo ništa o tebi ne znam,
Mnogo je prošlo ljeta i zima,
Obukla sam cipele iz sandala,
Zatvorila oci na uspomene,
Ali suze se nove kaleme na stare,
Uvijek su za istog čovjeka padale.
Nema komentara:
Objavi komentar