Ima boli koje nestaju u daljini,
Ima onih koje vječno ostaju u nutrini.
Ali noć,
Ona je velika sumnja svijetova i ljubavi.
Znam da ti je potreban dan,
Da ti kažem da je dan,
I da sam ja tu!
Od silnih rušenja povjerenja,
Da je svjetlost,
Da nam ljubav još ima krila
I cvijeta noću,
Moram ti reći.
Znam da drhtiš i šutiš,
Potreban ti je moj glas,
Da ti potvrdi da u golemoj udaljenosti
Pripadaš samo meni.
Okušala sam prečace uzane i opasne prolaze,
Ali opet ušla u tvoju široku dušu,
Ljestvama oprosta i ranjene topline.
A ti si tražio uska vrata moje iskrenosti,
I ostao sjediti tu na zagonetnom
Pragu moje duše...
Nema komentara:
Objavi komentar