Tvoji putovi vode u obaveze i poslove,
Ja čekam tvoje obećanje,
Ja čekam svoju budućnost.
Znaš teško mi je brojati sekunde zaljubljenih misli.
Utonuti u san i sanjati tvoje buduće dodire.
Koliko još moram čekati?
Utkala se ta dvojba u moje vrijeme.
Nije proplakala sudbina,
Već su noći pustile plač.
Vjeruj mi dušo,
Vratile su se nevjere,
A poneke staze uzgajaju drač.
Znam da se vrata mogu samo otključati istinom,
A ključ je ispod prošlosti i zamagljenih obećanja.
Uz tvoje govore sad samo stoje magle,
Nisu ti oči iskrene,
Prašina im čini suze.
Možda tvoje dobre namjere samo lebde,
Negdje na obroncima naših snova,
Ali još o njima sanjal nisam,
Možda je to samo istina dostojna odabranima
Nekako sam nesvjesno stavila nasu ljubav na oltar,
Sutra ću s lakoćom biti tek tvoja sjena,
Strankinja sa one strane istine koju sam sanjala.
Znaš da sam tvoja kao jučer,
Tako i sada i na čas naše vječnosti.
To je jedini znamen ljubavi....
Nema komentara:
Objavi komentar