Srce čemer psuje,
Galami na onu jučer,
A i na ono sutra.
Osjećaji spavaju kroz godine,
Sve dok čemer vodi svoj boj.
Iz sna prognana, nedorečena,
Izišla je moja ljubav,
Ubirući tugu iz znanja i neznanja,
Što zapravo prava istina biješe.
Desilo se ništa.
Desilo se sve.
To nije zanos,
To je ljubavi klonuće.
To su spoznaje u drhtanju,
Pod dodirom od bola.
Ova duša što se čuje samo jadikuje,
To je moje je li tako?
Kako bez smisla plače,
Sred srca koje grca,
Zar prevara se zače,
Taj bol nema smisla? Ili ?
Ja još uvijek htjedoh sacuvati tvoje usne,
I zaploviti jednu noć u tvojim kosama.
Naučiti boju tvojih zjenica na moje grudi,
I potonuti kao ponoć.
Srce čemer psuje,
Galami na ono jučer,
A, i na ono sutra.
Nema komentara:
Objavi komentar