Vihor

Zašto se bojiš? 

U kojoj smo tišini zaspali.

Zašto tražiš spokoj podno nemirne zvijezde.

Čežnja iz srca,

Otima ti riječi sa usana,

Da još koračaš uspomenama.

Pada još jedna noć,

U duši tvojoj lepet želja da vidiš moje lice,

Oči.

A, ja pokretima sklapam tvoj lik,

I pričam nacrtanoj tišini izokrenutu istinu,

Koju mi svi pričaju,

Ja poznajem smo onu pravu.

Ti si za mene oduvijek stvaran,

Dvojnost si mojih osjećaja koji su sasječeni na početku,

A još nisu bili umrli.

Opraštam tvojoj nemoći,

Dok s dalekih gora rosi moj jecaj,

Nad svim ovim.

 U krilu mome još počiva tvoje tijelo,

Koje nikad ne ljubljah do svitanja.