Trenutak slabosti

Kad sretnem se s njom,
Zaboravim koliko sam te dostojna,
Jer ona je,
Zamjenila sve ono što sam ti ja nekad bila,
Sreća,ljubav najveća...
Tad potonem u očaj,
I ne nalazim utjehu,
Samo me proganjaju teške spoznaje.
Da sam dio tvoga zaborava,
Posljednja nit nježnosti pokidana.

Sigurnost pronalazim,
U toplim sjećanjima na tebe,
Koji me vode kroz vrijeme što prolazi,
Prkoseći mojoj mladosti.

Nikad ti u pjesmama ime ne spomenem,
Uvijek ga zamjenim riječju srdačnom,
Ali postiji nešto što se ne može izmjeniti,
Suza se u oku ne može sakriti,
Jer svaki put zbog iste istine pada,
Da te volim i voljet ću do kraja...