Kao da je bilo prije stotinu ljeta...
Ali svake godine na današnji dan,
Padne ona ista kiša koja nosi najdraže
Riječi,ljubavne...
Koliko god danas bio daleko od mene,
Na trenutak zastani,
Učinit će ti se negdje kao plima,
Moja nježnost još uvijek za tobom raste,
I prostire se tu ispred tvojih nogu.
Čut ćeš kako te tiho zovem..
..dođi ljubljeni...
Ne čini li ti se da govore kapi?
Da odjekuju onim mjestom,
Gdje su nam se pogledi prvi put sreli.
More kako šumori;
Pamtim dvoje,pamtim vas...
I onaj pljusak milovanja,
O kojima u najtišim satima sanjam,
Da lije sa svih strana i oluka,
Po golim gradskim pločnicima,
I da neki glas toplog prizvuka donosi,
..želim te noćas želim..
Ne čini li ti se,
U naletima jače grmljavine i oluje
Da plače netko?
Tko je dugo suze suzdržavao,
Da ih lije i bolje mu biva!
To je ona djevojka na koju se danas
Odasvud sjećanje slijeva,
Ona plače,
I plakati ne prestade otkako ti ode.
Ne čini li ti se da kapi govore?
Da iz njih čuješ topla obećanja kao onog dana,
Vratit ću se jer imam zbog koga..
Nema komentara:
Objavi komentar