Vrijeme maste

Nad Likom noć se hvata,
Tad dolaze časi kad o tebi duša mašta.
Sjaje slike iz albuma uspomena.

Dok mjesec izlazi,
Ja sklapam oči pune suza,
I nečuto priželjkujem
"Dođi do jutra..."

Pored mene duga cesta,
Treba bi poći,
Samo da ne zalutam u noći.
Iako znam gdje joj vodi kraj,
I svaki usamljeni cvijet koji kraj nje niče,
Bez para osta,
Jer biješe ubran samo za mene.

Važno je jedino ono što je vječno,
Noć i cvijet su prolazni,
Stalno se rađaju i nestaju.

Čiji se to koraci među jablanima čuju?
Ritam sreće srcu donose.
Bliže si mi nego ikad,
Otrgnuo te život iz svog sadrzaja,
I stavio kao naslov mog životnog romana,
U kojem noćas zelim biti.
Gdje si do sad bio?
Srce sam stegla,da ne zaboli,da ne zaplače,
Jer s nama dvoje nikad se ne zna.
Zato odlučih,samo da te volim,
A ne da te proklinjem,
Za dane tuge što poslije tebe su ostali.

Nježno prilaziš,već sklapam oči,
Sve mi se čini da sanjam,
Ruke mi stavljaš na obraze i usne ljubiš.
Koliko sam samo ovo čekala?
Kao majka rođenje voljenog djeteta.
A kad samo pomislim da ce kao pjena nestati,
Svi ovi dodiri i poljubci,
Nek mi zemlja bude lijek,
Jer ne mogu iznova,
Samo želim od tebe biti voljena.