Vidi kako ti se oči cakle,
Dok ga gledaš kako je drugu zagrlio nježno.
Tako se i u meni razlijevao nevidljiv plač,
Dok sam tebe gledala s njim.
Kucnuo je čas,
Da iz istog kaleža popijemo.
Vrijeme je da i ti osjetiš gorčinu,
Koju ja odavno nosim u sebi,
I ne znam do kad ću.
Trajat će dugo...
Svaki je dan kao godina.
Ali ne brini,
Ja ću te naučiti.
Samo moraš progutati,
Istina je velika i teška,
A srce se stislo ranu prekriva.
Kad god budeš iz njega pila,
Vidjet ćeš njihov odraz.
Onda možeš zaplakati,
Suze će ti ublažiti bol,
Al neće nju isprati iz pogleda njegovog.
Zaželi da zaspeš poput mene,
I nikad se više ne probudiš,
Vječno da ga sanjaš.
Nemoj reći da ga ne želiš
I ja sam,ali tek tad
Nisam mogla zavoljeti drugoga.
Nema komentara:
Objavi komentar