Dozrela svjetlost naslanja lice na moje čelo.
U slutnji u čežnji,
Daljine,daljine prokletnice!
Vi ostavište samo krik zaleđen na usnama,
Da još uvijek odjekuju hodnicima
Praznog života.
Čekam tvoje pismo odgovora,
Da tvoja sam,da tebi pripadam.
Plašim se da ga dočekati neću,
Da ćeš već sutra pronaći drugu sreću.
Dok ruka moja nježna,bijela
Probada srce i sve teške riječi,
Koje ti nikad nisam imala snage reći.
Umorna sam,
Umorna klesajući tvoj lik u svojoj glavi,
Svjesna da nitko od njih ne zna
Da smo postojali samo jedno ljeto.
Sad tražim utočiste za svoje umorno srce.
Znam da svaki put zaboraviš ugriz one kušnje
Koja nam je dana,
Kad pogledaš drugoj ljubavi u oči.
Nema komentara:
Objavi komentar